Camino

Stekneš se, nađeš se tako da se makneš od sebe. Teško je riječima opisati osjećaj slobode svake stanice u trenutku te spoznaje i jasnu potrebu odmicanja od mnoštva identiteta koji su me u sedam godina od Camina do Camina naprosto pojeli. Skuhali me kao žabu koja iz vode koja se postupno zagrijava ne iskoči sve dok ne bude kasno, dok ne bude skuhana. Na Putu sam se odmicao od svih identiteta koji su me u proteklih sedam godina skuhali. Preuzeli. Zaposjeli me. Ljekovito je ne biti ni mikronakladnik, ni autor, partner, brat, sin, dostavljač, kupac… već samo biti. Doista je ljekovito s vremena na vrijeme maknuti se od svega što drugi misle o tebi, od svega što sam misliš da trebaš odraditi da bi bio, od svega što prilagođavajući se svijetu koji te se dočepao misliš da jesi, a kad Camino sve to s ljubavlju, ne – odreže, nego nježno odmakne od tebe, posve si gol, posve samo jesi.