Prvi pogled na nepoznato. Nakon tri sata leta ispod oblaka su se ukazala zelena polja Irske. Ushićena, pomalo zabrinuta, Rita je znatiželjnim očima sedmogodišnjakinje gledala kroz prozorčić Ryanairovog Airbusa. Uzbuđena, ciktala je jer je konačno završio dosadan, dugački let. U rukama je stiskala dekicu od koje se nikad nije odvajala. Zadnji dio Hrvatske koji je ponijela sa sobom u tuđinu.
Anđela nije imala dekicu. Nije imala ništa osim vjere da stvari moraju krenuti na bolje i da seli u obećanu zemlju. Barem neka sigurnost u neizvjesnim vremenima pred njima.
“Mama, a kad ćemo sletjeti?”
“Još samo malo, Rita, još desetak minuta.”
Kad je avion konačno dodirnuo tlo, a slijetanje je zbog uragana bilo poprilično kvrgavo, Anđela je s olakšanjem uzdahnula.
To je to. Povratka više nema. Ili ćeš preživjeti ili ćeš umrijeti. Na koljenima se ne vraćaš nazad.
Ovako knjiga počinje, a vjerujemo da naslovi nekoliko poglavlja dočaravaju o kakvim se emocijama u Anđelinoj priči radi.
* Odvedi djecu u Irsku. Kakva ih budućnost ovdje čeka?
* Ako ti i seka odete u Irsku, ja ostajem s tatom
* Petnaest minuta i Rita je učenica prvog razreda
* Trebala je posao kao ozebla sunce
* Rita, možeš dobiti što poželiš! (Tjedna plaća je kao mjesečna u Hrvatskoj)
* U Irskoj na bolovanju ne dobiješ plaću
* Prestali su gledati koliko što košta i počeli kuhati samo ono što vole jesti
* Najljepši i najtužniji Božić u životu
* Da, bole te noge, ali misli na novac koji treba tvojima
* Mama, kako se ono na hrvatskom kaže butterfly?
* Mislili smo da nećeš preživjeti. A ti sad voziš BMW!
* Degradirana je, ali izdržat će za svoju djecu
* Bakina i djedova ljubav zauvijek odlazi
* Blažena Irska. Ovdje bez posla možeš biti samo ako ne želiš raditi
* Što misliš, mama, zašto su svi moji prijatelji Kinezi, Afrikanci i Pakistanci?
