SPAŠAVALA SAM BRAK, A SPASILA SEBE

Kako je praktična vjernica od očaja i beznađa terapijskim pisanjem i molitvom postala sretna žena i konačno glavna uloga u vlastitom životu. Vesna Oršulić, specijalistica obiteljske medicine, gestalt psihoterapeutica, seksualna savjetnica, majka četvero djece, napisala je knjigu o borbi žene koju bi trebao pročitati svaki muškarac.

15,93  uključ. PDV

481 na zalihi

Kupi odmah

Opis

Mamin sin i tatina princeza. Ljubav nije dovoljna
Ožujak 2015.

Preplavljena sam ljutnjom. Sve moram sama. Opet je sudoper pun neopranog suđa. Opet nitko nije promijenio rolu WC papira. Opet je WC daska mokra. Sikćem na svih redom. Vjerojatno bih siktala i na mačku da je kojim slučajem imam. I tako već mjesecima. I zasad ne pomaže.
U našem braku našli su se mamin sin i tatina princeza. Naravno, potpuno neprepoznati kao takvi samima sebi, ali ne i partneru. Iako nisam željela maminog sina, izabrala sam ga. Maminom sinu čisto se i izglačano rublje podrazumijeva samo po sebi, on misli da rublje putuje u perilicu i iz perilice do ormara samo od sebe. Smatra da skuhati ručak svaki dan nije naporno samo zato što je njegova majka to rado i jednostavno činila, a bila je, naravno, čitav život van radnog odnosa. Održavati kuću uz četvero male djece po njemu nije zahtjevno pa on ne treba sudjelovati jer već dovoljno radi u bolnici. Mamin sin ne misli da je polovica kućanskih poslova njegova jer i supruga radi. Ne vidi problem ako s mamom i dalje provodi jednako vremena koliko sa ženom i djecom.
A i on je, iako nije htio, oženio tatinu princezu ni ne sluteći u što se upustio. Nije shvaćao da princezi on mora naći posao, pohvaliti ručak i kolače, primijetiti urednost u kući i priznati da ona vozi deset godina dulje od njega, pa se valjda može, ako je znala u Zagrebu i New Yorku, snaći i po slavonskim selima
.

U pročitanim mi je knjigama o problemima u braku i pokušajima njihova rješavanja, a stvarno ih je mnogo, nedostajala osobna priča. Uvijek bih naučila nešto novo, ali vlastita priča činila mi se ipak drugačija i nepotpuno shvaćena. Vjerojatno i vi mislite slično. Zato sam odlučila ispričati svoju priču.
U mojem je braku, naizgled, sve bilo u redu, ali nisam bila sretna. Poznajete li taj osjećaj?
Knjiga je autobiografska, uistinu se popravljao brak star više od dvadeset godina. Učila sam nadvladati svoja i partnerova očekivanja te raskrinkati i osvijestiti iluzije o braku i partnerstvu koje smo, naravno, potpuno nesvjesni oboje unijeli u brak. Učila sam iscijeliti djetinje rane te procesom zajedničkog odrastanja i dosezanjem zrelosti napokon se prepustiti iskustvu stvarnog života u dvoje, bio to brak, partnerstvo, ljubavni život žene i muškarca ili pak bilo koji drugi blizak međuljudski odnos. Najbitniji i neizostavni sastojak partnerskog odnosa, Ljubav, dovoljna je za početak, ali ne i za nastavak braka. Ljubav, naime, ne umanjuje i ne uklanja sama po sebi probleme koje brak donosi, kako bismo željeli ili to čak i očekujemo.
Mislim da je bračna terapija pisanjem djelotvorna zato što je, kod pisanja općenito, a naročito terapijskog, potrebno vrlo jasno i precizno definirati problem, shvatiti kako ga riješiti, što učiniti te koliko nam treba truda i vremena. Naposljetku, kada jasno vidimo što je pred nama, trebamo odlučiti želimo li se uopće upustiti u proces.
Detektirani problem i prateće emocije stavimo na papir i tražimo najprikladnije rješenje. Svi mislimo mnogo brže nego što pišemo. To je vrlo važno i pozitivno jer terapijsko pisanje usporava naš misaoni tok. Opišemo problem i odjednom shvaćamo da nismo napisali što smo uistinu mislili i osjećali. Napisano nije potpuno jasno ni nama, a koliko smo puta bili ljutiti na partnera/partnericu kojima smo nešto ispričali, povjerili ili se potužili, a oni nas nisu razumjeli. Pred nama je vlastiti tekst koji počinjemo korigirati sve dok ne piše upravo ono što smo željeli i kako smo se osjećali. Terapijsko pisanje vodi nas do vlastitih rješenja koja su uvijek najbolja i najprihvatljivija baš zato što su naša. Kada smo spremni, krećemo dalje. Proces ima spiralni tok s usponima i padovima kao i stvarni život.
Ne zaboravite da pišemo da bismo razjasnili vlastite misli, osjećaje i očekivanja – od sebe i drugih. Tekst je samo naš i služi isključivo nama u terapeutske svrhe. Možemo ga, ali i ne moramo, pokazati partneru. Možemo pisati rukom u bilježnicu ili otvoriti digitalni dnevnik u računalu.
U tekstu ćete prepoznati iste bračne probleme različito prikazane u vremenskom slijedu, vezano uz procese osobnog razvoja i separacije, termina kojim se u psihologiji označava odjeljivanje od primarne obitelji, od oca i majke, te njihovih uvjerenja. Učila sam kako biti asertivna individua i jasno se zalagati za sebe bez povrjeđivanja drugih te izražavati misli, osjećaje i uvjerenja na direktan, iskren, pošten i društveno adekvatan način uz uvažavanje drugih. Radila sam na osvještavanju, postavljanju i prepoznavanju vlastitih i tuđih granica, polariteta, iracionalnih misli, bračnoj problematici, seksualnom sazrijevanju te u konačnici integraciji i provođenju svega naučenog.

Dodatne informacije

Autor

Oršulić, Vesna

Dimenzije

128 x 203 mm

Broj stranica

140

Izdavač

Rafinerija ideja

Jezik

Hrvatski

Uvez

Meki

ISBN

978-953-50266-0-0

Recenzije (0)

There are no reviews yet.

Be the first to review “SPAŠAVALA SAM BRAK, A SPASILA SEBE”