TANKA BIJELA LINIJA

Tanka bijela linija piše koliko sebe možemo prihvatiti i zavoljeti prestanemo li osuđivati. Oslobodimo li se straha. Novine su u radikalov govor umjesto riječi Muslimani napisale Židovi i cijela se država vidjela u ogledalu. Šok i nevjerica. Istu je metodu primijenila Anita Brezović, ali u njenoj se priči ne ogleda narod u narodu, nego čovjek u čovjeku. Rezultat je zato veličanstveniji. Anita se htjela nauživati superiornosti u odnosu na Tomu. No, rečenicu po rečenicu u njemu je gledala sebe, a uvid po uvid ovisnik o heroinu postajao je njezin duhovni učitelj, gotovo svećenik, ispovjednik, njezino hodočašće u spoznaju srcem i umom. Razgovarajući s čovjekom na dnu Anita je imala hrabrosti gledati najmračnije, najbolnije dijelove svoje duše. Biblijski je to motiv. “Što učinite najmanjima od moje braće, učinili ste meni”. Koliko prihvatimo najmanje, najjadnije, najodbojnije od naše braće, toliko prihvaćamo sebe, i točno toliko prihvaćamo Boga. “Nema trenutka gdje ti prestaješ, a Bog počinje. Sve je na tebi”, kaže antijunak Toma. Tominim očima, a svojim rukama, Anita Brezović napisala je čovjeka, a čovjekom, i sobom, napisala je sve nas, cijeli svijet.