U knjižnici mi u glavi iz čistog mira zazvoni – Španjolska. Sve oko mene je jezivo prazno, knjižničar i ja potpuno smo sami, a glas nastavlja Ante, sjeti se, Španjolska, lutanje, cesta, makadam…
„Lutanje po Španjolskoj“, iznenada sam i bez otpora izgovorio knjižničaru te u mislima nastavio, kakvo lutanje po Španjolskoj? Šta je tebi? Šta, čovječe, ti pričaš? Nekakva cesta, makadam, školjka… Dok je knjižničar u kompjuteru nekako zbunjeno provjeravao naslov, kroz maglu se sjetim Splita, kuhinje i mog prijatelja Čote koji spominje lutanje po Španjolskoj, Camino de Santiago, katedralu…
„Kao što sam i mislio, nema knjige s tim naslovom. Da Vam potražim neku drugu?“ naglo me prekida knjižničar.
Odmahujem glavom, baš me briga, uostalom, jurim jer me moji čekaju da odem za Split, a ne u Španjolsku. Laganim korakom praznom knjižnicom krenem put izlaza.
„Rekli ste Španjolska?“ začujem glas, okrenem se i ugledam elegantnu staricu u smeđem kaputu, bijele kose i s trajnom.
„Molim?“ u čudu je pogledam.
„Španjolska, rekli ste Španjolska?“ upita me nježnim glasom.
„Da!“
Staračkom rukom na kojoj se naziru plave žile uzima me za ruku, prodorno me gleda nevjerojatno sjajnim očima, a drugom mi rukom pruža knjigu.
„Sine moj, vrijeme je da odeš! Ja nikada nisam imala priliku, ali ti je imaš. Sine, uzmi knjigu i kreni na put, moraš krenuti na jedinstveni put, molim te kao svog sina, ako ne odeš, bit će ti žao!“
Noge su mi se odsjekle u vrtlogu, erupciji osjećaja i energije. Svim silama zadržavam prodor suza.
„Molim?!“ jedva sam izustio.
„Sine, molim te, moraš ići na put!“
Nesvjesno se okrenem jer pokušavam krenuti prema knjižničaru. Zavrtjelo mi se u glavi. Dolazim do pulta, pogledam knjigu u ruci i pročitam Hodočašće duše, Sonia Choquette. Još veći šok, trnci mi lete tijelom, podignem pogled, ali starice više nema, opet smo samo knjižničar i ja. Nema mi druge nego uzeti knjigu. Odjurio sam do stana da svojima ispričam, ni sam nisam mogao vjerovati što mi se dogodilo.
There are no reviews yet.